Jedan od osnovnih zadataka osnovno školskog obrazovanja  nije samo usvajanje konkretnih znanja već i osposoblјavanje deteta da uči, odnosno sticanje i razvijanje navike učenja.

Prosvetni radnici već  dugo raspravlјaju o značaju učenja činjeničnog znanja nasuprot osposoblјavanju za primenu znanja i razvijanje pojmova.

Oni koji tvrde da su razumevanje i primene najvažniji, tvrde da poznavanje činjenica samo po sebi nije dovolјno. Oni smatraju da je činjenično znanje vredno jedino kada je korisno, a korisno je isklјučivo kada se razume i kada može da se praktično i kreativno primeni.

Činjenica da se društva brže menjaju, kreira ideju da postoji skup znanja koja će adekvatno pripremiti učenike za njihovu budućnost, postaje manje održiva. Teškoća u opisivanju takvog skupa mudrosti postaje uočlјiva kada se zna  da će   100% onoga što danas znamo predstavlјati samo 10 do 20% postojećeg znanja.

Samim tim, baza znanja se brzo širi i postaje sve dostupnija svima. S obzirom na to da se vidovi elektronske komunikacije šire u gotovo sve kulture sveta, škole i porodica postaju informatička središta kojima su dostupne informacije iz celog sveta.

Kako bi učenici postali uspešni u svetu koji se brzo menja, od njih će se tražiti sposobnost pažlјivog ispitivanja informacija i sposobnost zaklјučivanja o njihovoj važnosti. Oni će morati da se osposobe da razumeju kako su različite informacije međusobno povezane ili kako bi se mogle povezati, moraće da se osposobe da nove informacije i znanja stave u odgovarajući kontekst, da razumeju nova iskustva, da odbace nevažne ili netačne informacije.

Da bi dobro koristili informacije, učenici će morati da ovladaju primenom niza umeća praktičnog mišlјenja koje će im omogućiti da delotvorno povezuju informacije u smislene ideje, koje se potom mogu praktično primeniti. Ukratko moraće da postanu osobe, koje kritički misle i uče.  Učenici međutim ne mogu da počnu da kritički misle sami od sebe. Oni treba da steknu iskustvo u prikuplјanju informacija i ideja, razmišlјanju o njima, kao  i o stvaranju ličnog korisnog znanja.

Budućnost pripada onima koji kritički preispituju informacije i stvaraju vlastita značenja.

Znanje je vredno ako znamo da ga upotrebimo i ako ga suštinski razumemo..